Energetska neovisnost Europe: Nasljeđe slobode i odlučnosti

Kroz povijest, Europa je često bila epicentar promjena, ne samo u politici i kulturi, već i u borbi za slobodu i neovisnost. Danas je Europska unija pred ogromnim izazovima rata u Ukrajini i traženja energetske neovisnosti. Figurativno često zvana ‘stari kontinent’, danas Europska unija mora naći načina i kako ubrzati inovacije, skratiti administraciju povećati globalnu konkurentnost u sudaru sa zemljama kao što su Kina, SAD i Indija. Dok se nadolazeći izbori za Europski parlament bliže, pitanje energetske neovisnosti postaje sve važnije. Europa se danas suočava s izazovima tranzicije prema obnovljivim izvorima energije i smanjenja emisija stakleničkih plinova. Ovaj put, borba nije samo za stabilnost klime ili za bolju trgovinsku bilancu. Ovo je i borba za političku autonomiju i slobodu.

Francuska revolucija, jedan od najvažnijih događaja u povijesti Europe, postavila je temelje za moderne demokracije i slobodu izražavanja. Slobodarski duh koji je bio srž revolucije i dalje živi u europskim narodima, potičući ih da se bore za svoju neovisnost, bilo političku ili energetsku. Uostalom, Rimski ugovori potpisani 1957. godine kao temelj za osnivanje Europske zajednice za ugljen i čelik zapravo su govorili o energiji i industriji. To je prava i najdublja suština europske suradnje iz koje se kasnije rodila Europska zajednica, a konačno i Europska unija. Ugovori o energiji i industriji postavili su temelje za europsku integraciju, promovirajući prvo slobodu kretanja robe, ljudi, usluga i kapitala, pa tek onda i ljudska prava, demokraciju i slobode pojedinca. Na početku su, dakle, bili energija i industrija.

Danas, dok se Europa suočava s izazovom ostvarenja energetske neovisnosti, odlučnost njenih građana je ključna. Nastavak razvoja obnovljivih izvora energije, poput sunčanih elektrana i energije vjetra, predstavlja najvažniji korak prema ostvarenju tog cilja. Tu su i razvoj električne mreže, prijenosne i distribucijske. Naprosto moramo biti u stanju prenositi električnu energiji iz svakog dijela u svaki dio Europske unije, ali i moći je uskladištiti. Ako išto, onda baš električna mreža i povezano s time, energija, ne smiju vidjeti granice država niti biti ograničene uskogrudnim interesima pojedinih država ili manjkom vizije današnjih političkih lidera.

Ekonomski i politički suverenitet ključni su elementi koje donosi energetska neovisnost. Smanjenje ovisnosti o uvozu fosilnih goriva oslobađa zemlje od vanjskih utjecaja i pruža veću kontrolu nad vlastitim resursima. To jača položaj Europe u međunarodnoj areni i osigurava stabilnost unutar kontinenta. Jednako opasan je uvoz energije iz Rusije, SAD-a ili Bliskog istoka. Ovisnost o uvozu energije donosi sa sobom ogromne geostrateške rizike i podložnost vanjskim političkim pritiscima. Postizanje energetske neovisnosti ključno za jačanje sigurnosti i suvereniteta Europe.

Jednako kao što se Europska unija treba prestati oslanjati na SAD u pogledu globalne sigurnosti, mora i kroz vlastite resurse i neovisnost o vanjskim izvorima energije osigurati svoju sigurnost i suverenitet. To zahtijeva odlučnost, inovaciju i suradnju među europskim narodima, ali je nužno za budućnost Europe i svijeta u cjelini. Klimatske promjene donose još i dodatne izazove. Poznato je da će najvišu cijenu klimatskih promjena platiti upravo najranjiviji i siromašni. Paradoksalno, takva situacija neće naškoditi totalitarnim režimima, upravo onima koji su i najveći globalni proizvođači fosilnih goriva. Upravo suprotno, posljedice klimatskih promjena najviše će utjecati na demokratske vlade i uređene sustave koji se temelje na slobodi građana. Takva društva bit će ugrožena masovnim migracijama iz područja oko ekvatora i ekstremnim vremenskim uvjetima. Strah i siromaštvo koje će klimatske promjene uzrokovati, hranit će totalitarizam, poticati populizam te potkopavati stabilnost zemalja zapadne demokracije.

Tu dolazimo i do drugog paradoksa – fosilna goriva koja su svoju masovnu primjenu doživjela upravo kako bi potaknula slobodu pojedinca kroz mobilnost i dostupno grijanje, u 21. stoljeću mogla bi postati najveći grobar tih istih sloboda, barem u dijelu svijeta u kojem su te slobode ozbiljno zaživjele. Sloboda je inače, temeljno ljudsko pravo, ali i vrijednost koja je od širokih narodnih masa najčešće nedovoljno cijenjena. Kako inače objasniti političku apstinenciju ili uspon populizma kod Europljana? Godine lagodnog života, tzv. dobra vremena, čine da se radi prividne materijalne sigurnosti i želje za ugodom jeftino odričemo slobode. Živimo u vrijeme masovne jeftine zabave, ispraznosti i lažnog ideala sreće. Ideja da se napredak Europe može graditi na jeftinom ruskom plinu ili američkom LNG-iju potpuno je promašena i predstavlja najbolji primjer odricanja od slobode.

A u energetici je i veličina važna. Zato je pogrešna retorika i praksa dijela političke elite kako u Hrvatskoj, ali i u dijelu europskih država. Za pitanja energetike, ali i zajedničke obrane, upravo se Europska unija nameće kao jedina opcija sigurnosti i stabilnosti za male zemlje poput Hrvatske. Zato su europski izbori za nas barem jednako važni kao i oni na kojima se odlučuje o sastavu Hrvatskog sabora. Manje zemlje poput Hrvatske ili baltičkih država, ali i mnoge druge članica Europske unije, često se suočavaju s izazovima održavanja svoje energetske sigurnosti. Europska unija je ključna za održivu energetsku infrastrukturu proizvodnje, prijenosa i skladištenja energije. To je područje u kojem i Hrvatska treba postupati bitno odgovornije nego do sada. Ne graditi i održavati dalekovode ili ignorirati potrebu da HEP ulaže u skladištenje energije jednako je neodgovorno kao i zapustiti obranu ili raspustiti vojsku.

Europska unija sigurno ne bi trebala biti izvor straha za manje zemlje čak i u slučaju napuštanja načela jednoglasnosti. Pokret nesvrstanih više ne funkcionira, a svaka totalitarna alternativa je uvijek puno gora. Baš male države trebaju biti kohezivni element koji jamči sigurnost i stabilnost cijele Europske unije. Ipak, za biti kohezivni element Europske unije treba imati hrabrosti i znanja. Treba biti principijelan i odgovoran. Umjesto da se boje preglasavanja ili gubitka autonomije, manje zemlje trebaju iskoristiti članstvo u EU kao priliku za dobiti tehnološku i financijsku podršku za razvoj obnovljivih izvora energije i energetsku učinkovitost. Sigurnost opskrbe energijom treba osigurati putem mehanizama zajedničke energetske politike i energetskih tržišta, a ne putem regulirane cijene energije ili okoštalih državnih energetskih kompanija u kojima se politički kadrovira.

Predstojeći izbori za Europski parlament pružaju priliku za građane Europe da izraze svoju podršku za politike koje će promicati energetsku neovisnost i održivost. Glasanje za stranke i kandidate koji se zalažu za investiranje u obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost i energetsku neovisnost ključno je za budućnost Europe. Europa zapravo stoji na raskrižju. Hoće li nastaviti tradiciju slobode i odlučnosti, ili će se okrenuti inerciji i ovisnosti? Izbor je na građanima Europe, a put ka energetskoj neovisnosti je put prema sigurnijoj, održivijoj i slobodnijoj budućnosti za sve. Hrvatska je također na raskrižju i treba pokazati da je dostojna biti slobodna i ravnopravna u Europskoj uniji.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top