Novinski naslovi, znamo, vole senzacije i teške teme. Trenutno naslovi zvuče stvarno apokaliptično. Rat u Ukrajini, Izrael ide u rat, muslimanski svijet vrije. Rekoše mi da je nekoliko mrtvaca potrebno da bi se stvorio svijet u kome se više neće ubijati, pisao je ironično Albert Camus. Nasilje i rat nikada nisu rješenje, možda su dio katarze, ali rješenje sigurno nisu. Današnji svijet nalazi se u spirali nasilja iz koje je teško izaći. U takvom trenutku, naizgled bez nade, vrijedi razmišljati što se i kako u prošlosti događalo. Činjenica je da ni 1914. niti 1939. godine, čovječanstvo nije bilo svjesno što će se događati sljedećih godina… S druge strane, renesansa je svojom lijepom umjetnošću, književnosti i procvatom znanosti zauvijek promijenila svijet na bolje upravo nakon epidemije kuge, također prilično neočekivano. Crna smrt, kako su bolest tada zvali, pokosila je oko 75 milijuna ljudi, odnosno oko polovice tadašnjeg stanovništva Europe. Jednako tako, nakon drugog svjetskog rata, u kojem je poginulo skoro isto toliko ljudi, europski narodi stvorili su Zajednicu za ugljen i čelik, a kasnije Europsku uniju, garanciju mira i napretka među europskim narodima kao nikada prije. Očekujmo dakle neočekivano, svijet se mijenja u ciklusima, a poslije teških uvijek ponovo dolaze dobra vremena.
Teška vremena rađaju jake ljude. Mnogi problemi današnjice posljedica su slabih lidera, populizma, sebičnosti i pohlepe. Kao da dugo nemamo jake lidere koji bi bili sposobni uhvatiti se u koštac s ratovima i podjelama, klimatskom krizom i zdravstvenim izazovima, gladi i bolestima. Jesu li današnji slabi lideri posljedica dobrih vremena ili naprosto posljedica nesretnog stjecaja okolnosti? Teško da ćemo na to ikada imati pouzdan odgovor. Kako bilo, rezultat je trenutno prilično porazan… Nada je da je ovo samo prolazna katarza, potrebna da probleme konačno počnemo rješavati. A poslije katarze uvijek dolazi renesansa. Duhovna i gospodarska, treba je samo dočekati. Nažalost, tisućama na Bliskom istoku, u Ukrajini i na mnogim drugim svjetskim žarištima ratova i gladi, ona nije suđena.
Ni mi u Hrvatskoj nismo imuni na globalne probleme. Klimatske štete sve se više događaju, ovog ljeta nevremena su nas skupo koštala. Svinjska kuga pokazala je što se događa kad se problemi ignoriraju. Mala zemlja može i trebati raditi na svojoj otpornosti, pripremati se za teška vremena. Vlastita energija jedan je od načina kako biti otporan i siguran. Naša je situacija trenutno takva da zbog nenadanog kvara NE Krško neće raditi barem nekoliko tjedana, a zbog relativne suše hidroelektrane ne proizvode dovoljno. Vjetroelektrane proizvode nešto, ali ne dovoljno, a sunčane elektrane nikada nismo sagradili kliko smo mogli i trebali. Rezultat je da veći dio dana uvozimo barem pola ili čak i još malo više energije koja nam je potrebna. Takav neplanirani uvoz energije uvijek skupo košta, burze električne energije nemaju milosti za nepripremljene i one koji ne mogu čekati. Uostalom, najskuplja je energija upravo ona koje nema. i to sve u vremenu kad nam je cijena energije koju kao potrošači plaćamo ionako (pre)subvencionirana, pa HEP stalno gomila gubitke koje poslije pokrivamo iz državnog proračuna. Tako zatvaramo jedan prilično trivijalan krug u kojem subvencioniramo sami sebe, a u svemu profitiraju jedino trgovci energijom kao i oni koji su na vrijeme shvatili da je energiju bolje proizvoditi i prodavati, a ne uvoziti.
U Irskoj dizanje otpornosti shvaćaju puno ozbiljnije. Financijski višak koji trenutno uspješna ekonomija stvara, otprilike 6 milijardi eura godišnje ili 0,8% BDP-a, od nedavno se usmjerava u dva nova nacionalna fonda koji bi do 2035. godine trebala raspolagati s 70 milijardi eura. Fond Future Ireland pomoći će u suočavanju s izazovima kao što su starenje stanovništva, klimatske promjene, digitalizacija i slično. Njegova je svrha podržati vladine rashode u strateškim područjima koja su označena kao neizbježan pritisak na javne financije, a veličina fonda neće biti ograničena.
Fond za infrastrukturu, klimu i okoliš nastojat će riješiti problem ciklusa kapitalne potrošnje. To je naprosto rezerva kako bi se osigurala sredstva za kapitalne projekte u nekoj budućoj krizi i kako bi se spriječilo zaustavljanje javnih kapitalnih ulaganja koja su se događala tijekom covid krize. Predviđeno je da se u ovaj fond svake godine od 2024. do 2030. uloži 2 milijarde eura, čime će se do 2035. godine izgraditi fond do 14 milijardi eura. Taj iznos je jednak je prosječnom godišnjem iznosu kapitalnih izdataka u okviru Nacionalnog razvojnog plana za razdoblje 2023.-2028. i učinit će Irsku puno otpornijom na buduće izazove i praktički neovisnom o europskim izvorima financiranja. To je naprosto jedna drugačija, pozitivna spirala, dakle sasvim drugačija logika od naše – nama su EU fondovi početak i smisao svega, jedina čvrsta i trajna točka gospodarske politike.
Zbog toga se treba baviti suštinom problema bez obzira radi li se o hrvatskoj energetici, zdravstvu ili poljoprivredi. Naša ideja mora biti povećanje otpornosti dok čekamo novu renesansu, ona dobra vremena koja uvijek nakon kriza i katarze dolaze. A ako i ne dođu, barem ćemo biti spremniji. Otporniji za preživjeti dok takva loša vremena ne počnu opet rađati jake ljude koji će probleme bolje rješavati. Sve se u životu vrti u krug.