Graditelji svratišta

Tko bi rekao da će otok Hvar postati tako važno mjesto hrvatske energetike? A još tamo neke davne 2010. na Hvaru se provodio europski projekt SOLUTION čiji je cilj trebao biti postizanje energetske neovisnosti otoka što se trebalo ostvariti između ostaloga i izgradnjom sunčane elektrane od 1 MW sa sustavom za pohranjivanje električne energije, bioplinskog postrojenja odnosno kompostane kapaciteta 600 t biootpada, kao i unapređenjem energetske učinkovitosti javnih zgrada na Hvaru. Ništa od toga nije napravljeno, tadašnji lokalni moćnici nisu bili zainteresirani za energetiku. Turizam i brzi profit bili su zanimljiviji, a jedan od partnera na projektu, HEP Obnovljivi izvori energije d.o.o., inače tvrtka kćer Hrvatske elektroprivrede d.d. ugašena je nekoliko godina kasnije jer nije uspjela pokrenuti niti jednu relevantnu investiciju. Danas se o našem, kažu najsunčanijem otoku, više ne priča u kontekstu investicija u sunčane elektrane. Priču su preuzele teme poput potencijalno nelegalne gradnje i hvarskih vina o kojima ovih dana čitamo u svim medijima. Baš šteta.

A veliku štetu HEP-u, napravila je Vlada brutalnom regulacijom cijena električne energije. Bilanca HEP-a za prvih šest mjeseci 2022. otkriva da se već tada počeo naglo zaduživati, a do kraja godine to je već poprimilo zabrinjavajuće razmjere. Na kraju 2021., HEP je prema dostupnim informacijama imao malo manje od milijardu kuna obveza prema bankama, a na dan 31. lipnja 2022. već preko 3,7 milijardi. Činjenica da je nastalo čak 2.85 milijardi kuna novog duga u samo pola godine zaista zvuči kao zvono za uzbunu. Državna dokapitalizacija od zasada 900 milijuna kuna logičan je potez, ali samo ako se ne promatra cijela priča koja je u cjelini duboko nelogična.

Dakle, prvo imamo niz godina manjka potrebnih investicija bez obzira radilo se o vlastitim elektranama, sudjelovanjem u malim elektranama građana ili gradnji električne mreže koja je preduvjet za veće uključivanje novih proizvodnih investicija. Potom Vlada gura HEP do ruba pa i preko njega, umjetno spuštajući cijenu energije – svima bez kriterija, onako helikopterski. Onda ga spašava dioničkim zajmom s 4.5% kamatom i dokapitalizacijom, sve iz proračuna. Taj isti novac u proračun zapravo uplaćuju oni isti radi čijeg je sufinanciranja električne energije HEP zapravo u problemima. Kako se u Hrvatskoj nejednako oporezuje rad i imovina onda zapravo ispada da su oni siromašniji tu najviše dali i najlošije prošli… Postoje dakako i pitanja o tome koliko je dobro ili loše HEP planirao trgovinu električnom energijom, namjerno ili slučajno. Prema prikazanim financijskim rezultatima, sasvim je moguće i da se energija prodavala po unaprijed dogovorenim i niskim cijenama, dok se za redovnu dnevnu potrošnju kupovalo po tzv. margin cijenama koje su znale biti i do deset puta veće. Sve skupa se čini kao cijeli niz pogrešnih poteza uzrokovanih lošim upravljanjem, populizmom i neznanjem. Ovako regulirana cijena znači i da se investicije za vlastitu potrošnju – građana ili poduzetnika nimalo ne isplate pa se onda, logično, događaju puno manje i sporije nego što bi to trebalo.

Ipak, prošli tjedan je u pogon svečano puštena sunčana elektrana SE Obrovac, kapaciteta 7,5 MW priključne snage. Svaka investicija koju radi HEP je vrijedna, potrebna i za pohvaliti. Na otvaranju se s izuzetkom resornog ministra sakupio doslovno cijeli državni vrh. Njima bi ipak trebao netko reći koliko je ovakva investicija zapravo mala i koliko je trebala i mogla doći ranije. Ovih dana, španjolska tvrtka nakon što su godinama čekali na izdavanje tzv. energetskog odobrenja na obližnjem miljevačkom platou gradi SE Promina kapaciteta čak 150 MW, odnosno dvadeset puta veću. U isto vrijeme vlada Srbije pokreće natječaj za izbor strateškog partnera koji će izgraditi 1000 MW sunčanih elektrana u paketu s 200 MW baterija. U Grčkoj je samo prošle godine instalirano novih čak 1360 MW sučanih elektrana. A Njemačka je samo u 2022. instalirala 6100 MW sunčanih elektrana što je više nego što je ukupni kapacitet hrvatskog elektroenergetskog sustava. Po cijeloj Europi, ali i globalno, brojevi vezani za investicije su impresivni.

Šteta što naš državni vrh ne vidi da živimo u vremenu kada se procjenjuje da će samo neizravna gospodarska aktivnost u globalnim opskrbnim lancima povezanim s obnovljivim izvorima energije u 2030. godini vrijediti preko 1600 milijardi dolara. Investicije u obnovljive izvore energije danas su ključ napretka. Mi se pak držimo one prazne sintagme budućeg energetskog čvorišta i planova za povećanje kapaciteta LNG terminala, a od nedavno i izgradnje plinovoda preko Albanije i Crne Gore do Azerbajdžana. Već postojeći LNG terminal zakupile su većinom tvrtke iz Mađarske i pitanje je koliko novi kapacitet treba hrvatskim građanima, a koliko zemljama u susjedstvu. Šteta je da ne vidimo da nam trebaju jake i hrvatske energetske tvrtke koje baš mi kontroliramo i koje rade isključivo za dobrobit građana Hrvatske. Šteta je da je HEP u nokdaunu, šteta je da je INA u nedefiniranom stanju interegnuma koje traje godinama i u kojem na tisuće djelatnika odlazi iz kompanije.

U cijelom tom kolopletu, od potencijalno nelegalne gradnje do štete koju sami sebi stalno činimo te iluzija da napredujemo, a zapravo stagniramo, nameće se jedan citat iz besmrtnog romana Ivana Aralice Graditelj svratišta – Laž nikad nije okrugla, u sebe zatvorena kao obruč, pa da se sama kotrlja svijetom; ona se ulančuje, laž do laži kao karika do karike, pa se laži svijetom vuku ulančene i ne liče ni na što, kao na dlakave gusjenice, koje također tako putuju. Nama u energetici dlakave gusjenice ne trebaju. Treba nam vlastita energija, snaga i sigurnost.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top