Stigla je jesen. Jesen u kojoj je rujan bio najkišniji mjesec ikada, a listopad je započeo neuobičajeno hladno. Hladnoće se ove zime svi bojimo, pitanje kako ćemo se i po kojoj cijeni grijati dominira u svakoj raspravi. Zaboravili smo kako smo se nekada grijali samo u dijelu stana ili kuće, a protiv hladnoće smo se borili toplijom odjećom ili jačom hranom. Čudno je kako idealiziramo potrebu da usred zime hodamo u kratkim rukavima i kako i dalje teško razumijemo da reguliranje temperature otvaranjem prozora nije baš najpametnija opcija.
Energija je skupa i energiju uvijek treba platiti. Na ovaj ili onaj način, ali nikad jeftino. Osim mjesečnog računa kojeg mi, čini se, jedino vidimo, energiju skupo plaćamo i klimatskim promjenama i onečišćenim okolišem. Taj ceh je ogroman, teško ga je izračunati, ali neizbježno dolazi na naplatu. Zato ga je lakše ignorirati i pretvarati se da ga nećemo platiti. Slatka je obmana! A hoćemo, platit ćemo ceh – mi donekle, naša djeca puno više. Trošak dizanja razine mora i njegovog ulaska u dolinu Neretve, trošak potapanja primorskih gradova i otoka, trošak suše u Slavoniji neće doduše biti posljedica samo našeg korištenja fosilnih goriva, ali i mi smo njemu dali svoj mali doprinos. Koliki je trošak kad zbog suše prestanu raditi hidroelektrane, imali smo prilike vidjeti ovo ljeto. Energije mora biti, a naše su hidroelektrane u prvih osam mjeseci ove godine proizvele tek 3 TWh u odnosu na 7 TWh proizvedene električne energije u cijeloj prošloj godini. Koliko je HEP točno platio za uvoz električne energije teško je saznati, ali prosječna satna cijena električne energije na burzi u rujnu ove godine je iznosila 395,63 €/MWh i veća je za 286% u odnosu na rujan prošle godine.
Procjene koje dolaze od strane Vlade kažu da će HEP zbog subvencioniranja cijene energije građanima imati gubitak od barem 6 milijardi kuna. To možda još i nije fatalno za veliku i financijski stabilnu kompaniju koja je posljednjih godina ostvarivala dobit između 1 i 1,5 milijarde kuna, ali sigurno nije praksa koju bi trebalo nastaviti. Ograničavanje cijena energije bez kriterija za sve potrošače vrhunska je samoobmana i populizam. Poruka koja se šalje jest da je moguće zaustaviti vrijeme i zadržati status quo, ne potiče se štednja energije, a sve investicije u obnovljive izvore energije postaju neisplative. To je poruka da je poremećaj samo prolaznog karaktera i da nema ništa loše u nastavku potrošnje fosilnih goriva koja zapravo nemamo.
U toj situaciji, nemoguće se oteti usporedbi – problem INE nisu započeli s premijerom-kriminalcem koji je prodao upravljačka prava pa čak niti s nestručnim izborom tzv. strateškog partnera koji to nikada nije postao. Pravi problem INE zapravo su započeli još prije 2000. godine kad je najviša državna politika političkom odlukom držala cijene naftnih derivata na domaćem tržištu umjetno niskima iz posve prozirnih populističkih razloga. To je, do tada financijski moćnoj i potentnoj kompaniji podrezalo krila, gurnulo je u financijski gubitak, oduzelo mogućnost modernizacije i pokretanja investicija. Sve ostalo što je slijedilo, bila je samo spirala loših odluka i prirodnog pada uslijed jednostavnog uzroka financijske prirode. Sad zvuči poznato zar ne? Rezultat financijskog gubitka HEP-a, ako ne bude političke odgovornosti i mudrog upravljanja, lako može biti nametnuta prodaja ostatka državne energetike. To se naravno neće tako zvati, takva će se obmana nazvati IPO ili nekim sličnim imenom. Jednako kako se prodaja INE nazvala strateškim partnerstvom nakon čega je ostao gorak okus izdaje nacionalnih interesa.
Inače, Europljani su naizgled jeftinu energiju platili još i skuplje. Vezali su svoje gospodarstvo i industriju na prividno jeftini plin i naftu iz Rusije i očekivali da će prodajući turističke usluge, vino i sireve, kulturno naslijeđe i slična dobra još i dobro zaraditi. Kakva strašna samoobmana! Zauzvrat su dobili financiranje krajnje desnice, rušenje institucija, korumpirane političare i sve ono što je u potpunoj suprotnosti s našim europskim vrijednostima – demokracijom, vladavinom zakona, socijalnom sigurnosti i zaštitom pojedinaca, manjina i slabijih skupina. Buđenje je bilo ružno i naglo, cijena naizgled jeftine energije upravo dolazi na naplatu. Nema besplatnog ručka i nema jeftine energije, a naš najveći problem nikako nije temperatura stana manja od 25oC i potreba da se ove zime toplije obučemo.