Ljeto je doba godišnjih odmora. Ovo je ljeto, međutim nekako drugačije. Vruće, ali bilo je i prije vrućih ljeta. Ovo je ljeto čudno i naporno. Sve o čemu smo pričali – događa se. Samo dolazi i brže nego što smo očekivali. U ne tako davnoj prošlosti, katastrofične klimatske scenarije čitali smo zamišljajući scene iz Pobješnjelog Maxa. Bile su to neke skoro romantične misli, tada smo bili uvjereni da se tako nešto zapravo nikada neće dogoditi. Vjerovali smo u razum čovječanstva, prosvjećenost 21. stoljeća, napredak znanosti i tehnologije. A gle danas – ratovi, požari, suša, žeđ… Rat u Ukrajini u koji skoro nitko nije vjerovao dok se nije dogodio, sutra bi se lako mogao preliti izvan sadašnjih granica. Rat oko Tajvana možda upravo počinje, na Bliskom istoku rat nikada nije ni završio. Vijest danas, zapravo prilično paradoksalna, je da se, kao jedan od znakova rastuće napetosti između Kine i SAD, prekidaju i međusobni klimatski razgovori. Klimatska kriza već pogađa podjednako obje zemlje, a baš one, uz Indiju i još nekoliko drugih, mogu najviše pridonijeti da se klimatska kriza barem ublaži. Izbjeći je nećemo, to je sada već sigurno.

Ovoga su ljeta manje su zapažene dobre vijesti, ali ipak ima i takvih. Velika stvar je da je u američkom Senatu postignut dogovor o zakonu koji uključuje najveći paket ulaganja za zaštitu klime u povijesti SAD-a. Za tehnologije čiste energije osigurane su stotine milijardi dolara, a sporazum je usmjeren i na smanjenje emisija ugljika za oko 40 posto u odnosu na razine iz 2005., u cijelom američkom gospodarstvu do 2030. godine. Dobra je vijest i da je Indijska vlada parlamentu predstavila prijedlog zakona za uspostavu tržišta ugljika uz obaveznu upotrebu zelene energije, tako nešto je do nedavno bilo nezamislivo. Bliže nama, Europska komisija je odobrila, prema pravilima EU-a o državnim potporama, njemački program vrijedan 2,98 milijardi eura za promicanje zelenog daljinskog grijanja temeljenog na obnovljivim izvorima energije i otpadnoj toplini. Na globalnoj razini, investicije u obnovljive izvore energije dostižu rekordne razine od 226 milijardi dolara nakon prvih šest mjeseci 2022., što je 11% više nego u istom razdoblju prošle godine. To su dobri brojevi ovoga ljeta…

U isto vrijeme, ovo ljeto donosi temperaturne rekorde, sušu, redukcije vode. Vodostaj rijeke Rajne, jedne od najvažnijih prometnica Europe, pada na tako niske razine da će se zaustaviti promet njezinim vodama. To je jako loša vijest za cijelo europsko gospodarstvo. Pada i vodostaj francuskih rijeka što uz probleme s održavanjem, dodatno smanjuje kapacitete francuskih nuklearki. Pada i vodostaj Save. Zbog toga se u nuklearnoj elektrani Krško moraju uključivati rashladni tornjevi, a ukupna učinkovitost elektrane pada. Suša je poharala jug Španjolske, rijeka Po na sjeveru Italije ne natapa više njihova inače plodna polja, u Istri je na snazi redukcija vode. Požara nikada nije bilo više… Loših je brojeva nažalost više nego onih dobrih, a rat u Ukrajini nismo ni spomenuli.

Ovog ljeta, inflacija postaje globalna pojava, a inflacija – znamo, rađa siromaštvo. Siromašnim je ljudima lakše manipulirati, to je plodno tlo za fašizam i šovinizam. Italija je sljedeće politički krizno žarište Europe, a sve to u vremenu kada jedinstvo Europske unije nikada nije bilo važnije. U svim godinama do sada nedovoljno smo ulagali u obrazovanje, a to je jedini pravi način kako se suzbijaju fašizam i šovinizam. Ideju je moguće pobijediti samo drugom idejom, nikada silom.

Najzanimljivija tema ovog ljeta je kako ćemo se grijati? Ima tu puno i dezinformacija i lažnih vijesti. Plin je odavno postao oružje, samo su to neki među nama kasno shvatili. Zato bi zluradost o neuspješnoj ‘zelenoj politici’ trebalo zamijeniti zabrinutošću za europsku sigurnost i političku neovisnost. Pokretanje elektrana na ugljen kao nužna mjera u trenutnim uvjetima je poraz najviše razine njemačke i europske politike. Zelena politika očito nije došla na vrijeme da ovakvu situaciju spriječi, ali je, kao i europska suradnja i solidarnost, jedino rješenje i izlaz iz ove energetske i političke krize. Promašena iluzija je i ideja ‘povratka na staro’ kao i ideja da se ‘sve ovo moglo izbjeći’. Zarobljavanje plinom dešava se već godinama i bilo je pitanje vremena kada će sve to doći na naplatu. Ne, ne zagovaram niti jedan imperijalizam nego jedino zajedničku europsku sigurnosnu politiku u kojoj vlastita energija iz obnovljivih izvora ima jednu od ključnih uloga.

Jedna izgubljena bitka za klimu ne znači i izgubljeni rat. Zaštita klime nema alternativu, ali će se moći ostvariti samo u suradnji suverenih, demokratskih i informiranih vlada i država. To je globalni izazov 21. stoljeća na koji ovoga ljeta još nemamo odgovor.

Leave a Comment

Your email address will not be published.

Scroll to Top