“Znaš, to je brod… to nisu samo kobilica, trup, paluba i jedra. To je samo ono što brod treba. Ali ono što je brod stvarno… to je sloboda.” – govorio je kapetan Jack Sparrow u poznatom filmu. Hrvatska riječ “brod” povezuje se sa starim slavenskim glagolom brestibredo, što znači gaziti, pregaziti, prijeći preko vode. Porijeklo riječi brod je, očito, kontinentalno, ali Hrvati su prve zapažene brodove gradili još u 10. stoljeću. Tada smo, izgleda, bili pomorska zemlja. Bili smo to i kroz povijest, stoljećima. Sve do 5. studenoga 2021. kada je na svojoj sjednici, hrvatska Vlada donijela Odluku o o stvaranju prethodno potrebnih uvjeta za provođenje postupka likvidacije društva Brodarski institut d.o.o. Zagreb. Tužna je priča hrvatske brodogradnje u zadnjih 30 godina. Priča je to o posrtanju, usponima i padovima, politički postavljenom menadžmentu, restrukturiranjima i državnim potporama. Godinama se u brodogradnju nemilice upumpavao javni novac. Najčešće se to činilo prekasno, nakon previše prethodnog mrcvarenja i rastezanja i uz menadžment koji je uglavnom postavljan po kriteriju političke podobnosti. Uz takav menadžment bez stručnih kompetencija redovito završavalo onako kako je i moralo završiti. Često je to bila i priča o krađi i korupciji, iako u posljednje vrijeme pušu i neki novi vjetrovi. Neka brodogradilišta ponovo dižu glave, a pojavljuju se i novi graditelji brodova koji svoje brodove grade na električni ili autonomni pogon. Nije još sve propalo!

Priča o Brodarskom institutu slična je priči o brodogradnji i neraskidivo je povezana. Neodoljivo podsjeća i na privatizacijski jad i bijedu devedesetih od čega se nećemo još generacijama oporaviti, kao i na gašenje Imunološkog zavoda. Svakom dobronamjernom jasno je da bez Brodarskog instituta teško može bit i hrvatske brodogradnje, ali i da je taj institut s tradicijom od 73 godine mogao postati temelj nacionalnog tehničkog instituta koji bi Hrvatskoj u 21. stoljeću bio itekako potreban. Ne razumijem kako se može i pomisliti da pomorska zemlja poput Hrvatske treba likvidirati Brodarski institut. Odbijam biti dio generacije za vrijeme koje će se to dogoditi. Brodarski institut treba biti u ulozi povezivanja znanosti, industrije i obrazovnih institucija u području pomorskih i svih drugih naprednih tehnologija. Upravo za takve stvari treba koristiti EU fondove koje imamo na raspolaganju. Agonija ove vrijedne institucije traje predugo, u fokusu Vlade trebaju biti ljudski i znanstveni resursi, industrijski i gospodarski razvoj, a ne upravljanje nekretninama. Vlada mora postavljati viziju, donositi strategije i upravljati, a ne voditi zemlju kao što se vodi računovodstvo.

Teza da državno ili javno vlasništo automatski podrazumijeva loš menadžment, korupciju i neuspjeh, oduvijek mi je bila neprihvatljiva. Pristanemo li na tu mantru, lako upadamo u zamku iz koje nema izlaza. Ako je državno vlasništvo zaista sinonim za loš manadžment, kako onda uopće možemo uspješno upravljati državom? Ne znači li to istovremeno i da onda po definiciji moraju biti neuspješne i sve naše vlade, ministri i premijeri? Želimo li takvu državu? U javnom sektoru može se i treba raditi i pošteno i uspješno. Sve suprotno samo je služilo i služi kao izgovor za pljačku i otimačinu kakvu smo nažalost gledali devedesetih godina, a povremeno i sve do danas.

Vratimo se na Brodarski institut, institut koji nakon godina devastacije i direktora koji nogom nisu kročili u njihove laboratorije na životu drži četrdesetak radnika, posljednjih Mohikanaca, entuzijasta i zaljubljenika u svoju ustanovu. Začudo, ali oni i dalje provode isložena spitivanja u laboratorijima brodske hidrodinamike za domaće tvrtke i za renomirane strane naručitelje. Posve nevjerojatna priča…  Može li stvarno takav jedan Institut čiji su betonski bazeni u laboratorijima među samo nekoliko takvih u Europskoj uniji zaista biti likvidiran, a njegovo zemljište i nekretnine rasprodane? I što je onda sljedeće? Sveučilišta i fakulteti? Pa ni to nam zapravo ne treba nakon sveopćeg kraha hrvatske industrije. Na putu smo da zaista postanemo zemlja u kojoj je jedino lijepo ljetovati i zimovati, ali u kojoj nije za raditi i nije za živjeti.

Brodarski institut svojevrsni je Armagedon ove generacije. Generacija koja je dozvolila i pasivno promatrala privatizacijsku pljačku, korumpiranu politiku i zemlju bez vizije napretka. Presudna je ovo i odlučna bitka za ponos hrvatske industrije i hrvatske znanosti. Trenutak da hrvatski inženjeri pokažu da osim znanja imaju i hrabrosti. Hrvatska mora postati zemlja sa vizijom i zemlja koja uspješno upravlja vlastitim resursima. Previše smo razočarenja i poraza već podnijeli.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top