Može li se u jednoj energetskoj kolumni samo tjedan dana nakon strašnog potresa pisati o bilo čemu drugome nego o potresu? Strašna je energija potresa, potres magnitude 6 po Richteru oslobađa energiju eksplozije preko 1 milijun tona TNT eksploziva, to je više nego neke atomske bombe koje su korištene u prošlosti. Potres je oslobodio i strašnu energiju naših ljudi – volontera, ali i susjeda i prijatelja Hrvatske koji su pojurili u pomoć pa ginu i preneseno i doslovno kako bi se unesrećenim ljudima Banovine što prije pomoglo. Strašne su te dvije energije, energija prirode koju je nemoguće kontrolirati, ali i energija hrvatskih ljudi koja uvijek iznova oduševljava.

Uz te strašne energije, potres je otkrio i mnogo toga drugoga. Na primjer, lošu gradnju poslijeratne obnove, kuće bez betona i armature. Davno je rečeno – ubija loša gradnja, a ne potres. Obnavljati kuće bez odgovarajuće konstrukcije teško je kazneno djelo, ali i krajnje odvratan čin vrijedan svake osude i kazne. Nažalost u posljednjih smo trideset godina vidjeli puno previše kriminala koji se provodio na štetu slabijih i siromašnijih, a pod krinkom državnog projekta. Imamo predivan narod, a nikakvu državu – može se zaključiti nakon ovih potresa, ali zašto je tako? Potresi su otkrili i urušene hrvatske institucije, ne mogu prestati razmišljati o tome. Opće je mišljenje da su volonteri pojurili u pomoć jer su očekivanja hrvatskih ljudi od institucija minimalna. Nešto poput onih pubertetskih očekivanja kad se nadate da će vas željena djevojka nazvati, ali u dubini duše znate da se to neće dogoditi. Za obnovu Zagreba valjalo je osnovati posebni Fond koji se još uvijek bavi svojim unutarnjim aktima i procedurama, a na terenu se jako malo toga događa. Za Banovinu je sada osnovan jedan novi Stožer u kojem sjede isključivo državni dužnosnici – ministri i državni tajnici koji su ionako jedini u Hrvatskoj nositelji izvršne vlasti. Ako su državna ministarstva funkcionalna i postoje – čemu osnivati stožere? Koji je sljedeći stožer koji će Hrvatska osnovati? Stožer normalnog funkcioniranja države i svakodnevnog života? Da nije čudno i žalosno podsjećalo bi me to na neku čudnu kombinaciju Monthy Pythona i Hašeka, ali naša je država i život u pitanju pa mi baš i nije naročito smiješno.

U energetici smo već imali priliku vidjeti rezultate osnivanja paralelnih i onda neuspješnih agencija i tijela. U legitimnoj želji da se pokrenu i ubrzaju institucije, svojedobno je osnovan famozni CEI – Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija, tijelo čudnog imena koje je trebalo raditi sve ono za što resorno ministarstvo navodno nije imalo kapaciteta niti mogućnosti. Srećom, takvo paradržavno tijelo nije ni dugo opstalo. U godinu dana nakon osnivanja, CEI je od planiranih 12, narastao na 28 zaposlenih, nabujali troškovi institucije većinom su pali na leđa državnih tvrtki, a unatoč grandioznim obećanjima, najavljene investicije u energetici nisu se maknule s mrtve točke. Agonija je doduše trajala dosta kratko – samo od 2012. do 2018. godine. Menadžment tako uspješnog CEI-ja viđali smo kasnije još u nekim slično uspješnim akcijama širom hrvatskog gospodarstva, ali to je ionako jedna druga priča. Pandorina kutija je izgleda ostala otvorena…

Vratimo se ponovo na potres – za osudu i žaljenje svakako je i dugogodišnje ignoriranje činjenice da se nalazimo na potresnom području. Svih je ovih godina trebalo ojačavati i starije zgrade, ali i održavati funkcionalnost sustava koji bi trebali pomagati građanima u ovakvim kriznim situacijama. Zato sada centar Petrinje više ne postoji, a u prilično žalosnom stanju je i centar Zagreba. Znali smo da će se potres dogoditi, ali smo se nekako nadali da neće baš sada… Kad već do cilja u pravilo dolazimo na neizmjerno teži, duži i skuplji način, potrese na Banovini i u Zagrebu koji su nesumnjiva katastrofa, trebalo biti prepoznati i kao priliku. Čak ako se i zanemari potreba nove urbanističke vizije za gradove, planirati danas točkastu obnovu – zgradu po zgradu, potpuno je promašeno. Obnovu treba raditi na razini blokova, to je puno ekonomičnije i jednostavnije. U tom smislu treba graditi nove socijalne stambene blokove, a centar Zagreba i Petrinje onda uređivati sustavno. Nedostaje vizije i oko izbora izvora energije za grijanje centra grada – kondenzacijski plinski bojleri nešto su što se napušta, zemlje poput Nizozemske i Francuske više ne dozvoljavaju da se oni ugrađuju u nove zgrade. Hrvatskoj je potrebna službeno prepoznata vizija kako dekarbonizirati (čitaj prijeći s fosilnih na obnovljive izvore energije) Zagreb, Petrinju i sve druge gradove.

Činjenica je da je jedna od prvih i najvažnijih sastavnica Europskog zelenog plana baš Strategija vala obnove (tzv. Renovation Wave) – dakle program sveobuhvatne energetske obnove zgrada koji uključuje i tzv. EU Bauhaus, odnosno povezivanje građevinarstva, znanosti i umjetnosti, u Hrvatskoj se rijetko prepoznaje. Danas je energetska učinkovitost suštinski povezana s građevinarstvom – jednim od rijetkih sektora koji u doba krize u Hrvatskoj bilježi rast. U tom smislu, građevinarstvu treba i predvidiv i jasan višegodišnji raspored EU natječaja za sufinanciranje investicija, to je jedini način kako osigurati trajan investicijski ciklus koji će omogućiti da se građevinske tvrtke razvijaju, a radnici zapošljavaju i educiraju.

Početak je godine uvijek i nova prilika za popraviti se, za biti bolji i uspješniji. Prilika za izgraditi našu državu koju u 30 godina nismo uspjeli do kraja izgraditi… Budimo iskreni, danas srušene, kuće u kojima su nesretni ljudi poginuli u Petrinji, Glini i Žažini izgledale su strašno i prije potresa. U godini pred nama treba raditi svih 365 dana da svaki dio Hrvatske bude dostojan 21. stoljeća i da Hrvatska bude dostojna svojih građana.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

WP Feedback

Dive straight into the feedback!
Login below and you can start commenting using your own user instantly

Scroll to Top