Uvijek mi je bila draga i posebna ta pjesma – Moja domovina. Do neki dan sam je uvijek slušao s pomiješanim osjećajima. Ponos je bio jedan od tih osjećaja, ponos zbog ostvarene želje i načina na koji smo došli do naše države. Tuga je bio drugi osjećaj, tuga zbog korupcije, ortačkog kapitalizma i klijentizma, tuga zbog propuštene prilike. I evo opet, 29 godina poslije, pjevamo s prozora Moju domovinu, ponosimo se našim ministrom Vilijem i zdravstvenim djelatnicima i usprkos svim strahovima, sanjamo jednu bolju Hrvatsku.

 

Nisam baš ni siguran da je pravi trenutak za ovakvu kolumnu. Velika ljudska tragedija događa se upravo – Italija, Francuska i Španjolska mrtve mjere u tisućama, a Europska unija se ne pokazuje onako solidarna i čvrsta kako bismo željeli. Ali naprosto moramo razmišljati o budućnosti, previše je toga na kocki, previše straha, previše nade za našu i za buduće generacije. Koliko će loše biti u zdravstvenom i ekonomskom smislu tek ćemo vidjeti, ali lako bi moglo biti da će se na globalnoj razini mrtvi brojiti u stotinama tisuća, a gubici u milijardama. Velika financijska kriza iz 2009. uzrokovala je pad globalnog GDP-a za 2,9%, prognoze za ovu krizu su još puno gore. Kineski nacionalni ured za statistiku zabilježio je da je u siječnju i veljači njihova proizvodnja pala za 17%, a izvoz za 19%. U isto vrijeme, većina europskih država zatvorilo je svoje granice, većina zrakoplovnih kompanija otkazalo je preko 90% svojih letova, broj nezaposlenih u SAD je premašio 3,2 milijuna što je nezabilježeno u novijoj povijesti.

 

Što se za to vrijeme događa u svijetu energije? Globalna potražnja pada, to je i očekivano u situaciji u kojoj smo u borbi s virusom sve nakratko zaustavili. Pada i cijena nafte, čak i puno više nego što bi se to očekivalo, zemlje izvoznice nafte su ozbiljno zabrinute. Obnovljivi izvori zrelija su industrija nego ikada prije, već se nekoliko zadnjih godina u njih ulaže osjetno više nego u fosilne izvore. Obnovljivi izvori energije postaju naprosto manje rizična investicija od nafte, plina ili ugljena pa kao takvi još više i još brže privlače čak i one investitore koje nemaju nikakvu posebnu dobru volju ulagati u čiste ili zelene projekte. U isto vrijeme Kina gradi najveću tvornicu fotonaponskih panela na svijetu, kapaciteta nevjerojatnih 60 GW, Vijetnam je već krajem 2019. dostigao 5 GW, a Čile očekuje dostići 10 GW instalirane snage obnovljivih izvora energije u listopadu 2021. godine. Čini se da naftne kompanije ulaze u desetljeće u kojem će masovno prelaziti na proizvodnju čiste energije – španjolski Repsol već je krenuo tim putem, BP upravo kreće. Očekivano ili ne – europski čelnici redom izjavljuju da je zelena agenda jedina neupitna u cijelom ovom kaosu koji nas okružuje, a da će se prelazak na čiste i obnovljive izvore u EU u doba nakon virusa samo još ubrzati. Tu se rađa i nada – svijet može nakon svega postati bolji…

 

I kako sada spojiti moju domovinu i naš svijet? Svaka kriza je uvijek i prilika. Ogroman je problem Hrvatske da se ne reformira, na mjesto stojimo već desetljećima. Ovu je paradigmu hitno potrebno mijenjati, tekuća kriza je ogromna, ali je ogromna i prilika za promjenu. Hrana, energija, zdravlje, IT i promet, ne nužno samo ovi i ne nužno tim redom, ali to su sektori u kojima Hrvatska treba bolje i treba veliki zaokret. Domet IT-ja pokazao se u trenutku u provedbi nastave na daljinu, u spajanju malih OPG-ova i krajnjih potrošača, zašto sada ne i u spajanju proizvođača iz obnovljivih izvora i potrošača energije? S nekoliko pametno osmišljenih pa još hrabro vođenih projekata možemo otvoriti vrata za novih 1500 MW iz fotonaponskih elektrana pa onda još i investicijama u distribucijsku mrežu i u skladištenje energije. Eto nam barem 2 milijarde eura nužno potrebnih investicija, ali i čiste energije koju ćemo sami koristiti ili izvoziti. Slično možemo i trebamo napraviti i u zdravstvenoj infrastrukturi, u IT-iju, u svim ostalim prije navedenim sektorima. Širokopojasni internet? Da naravno, ali kao jedan veliki investicijski projekt za cijelu Hrvatsku, a ne razmrvljen po 21 županiji. Sve to može se i treba financirati pametnom kombinacijom javnog i privatnog novca, EU fondova i poduzetnika, ne više javnim novcem, toga ionako nećemo imati. Znam da zvuči utopistički, ali kolumna i nije forma za detaljnu znanstvenu razradu. Hrvatskoj, ali i svijetu treba promjena ideje o  gospodarskom razvoju, treba nam novo zeleno gospodarstvo koje više nije gospodarstvo koje je samo sebi cilj i u kojem se sve mjeri kratkoročnim profitom. Hrvatskoj i svijetu treba gospodarstvo koje je i socijalno i okolišno održivo i koje je u funkciji rasta društvenog kapitala i gospodarstva blagostanja. Takvo gospodarstvo bit će puno otpornije na velike pandemije i na globalne krize, to je gospodarstvo 21. stoljeća! To bi bilo za početak, a u Hrvatskoj bi još bilo ključno postići i uključenost, pravednost i materijalnu sigurnost za sve građane. Zato mjere za preživljavanje krize o kojima se zadnjih dana toliko priča moraju biti samo početak. Ovo je naša druga prilika ma kako se teško na početku činilo. Imamo drugu priliku i ako se ponovo dogodi da i ovo zagadi korupcija i stranački ili plemenski nepotizam, mislim da nas sljedeći puta više definitivno neće biti dovoljno da zapjevamo Moju domovinu. Vrijeme je za drugačije razmišljanje, vrijeme je za promjene.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

WP Feedback

Dive straight into the feedback!
Login below and you can start commenting using your own user instantly

Scroll to Top