Problem se ne može riješiti s iste razine svijesti koja ga je stvorila. Stara je to Einsteinova mudrost, ali mi uporno pokušavamo.

Gori nam Zemlja. Od Amazone do Sibira, ali i u Portugalu, Alberti, Kolumbiji, na Kanarskim otocima, u Grčkoj… Hrvatska još ne gori, odnosno gorila je srećom samo kratko. Nas samo tuku toplinski valovi, ali kod nas je požar prešao na ljude. Gorimo mi sami. Tučemo i napadamo one koji govore drugačije. One koji izgledaju drugačije ili su rođeni negdje drugdje. Nasilje više nije vijest, navikavamo se. Varamo strane turiste – naplaćujemo kuće koje ne postoje i kupanje u uvalama zagađenim fekalijama. Plivamo među govnima. U svakom smislu.
Zašto ovakav uvod? Zato što nikako ne naučimo – problem se ne može riješiti s iste razine svijesti koja ga je stvorila. Stara je to Einsteinova mudrost, ali mi uporno pokušavamo. U doba kad o klimatskim promjenama razmišljamo još jedino na način koliko se loš scenarij može očekivati, jasno je da se nešto mora mijenjati. Samo je 1. kolovoza ove godine ledena ploča Grenlanda izgubila preko 12,5 milijardi tona leda. To je više nego ijednog dana od 1950. godine kada je počelo mjerenje. Ovakvo topljenje leda očekivalo se u lošim scenarijima klimatskih promjena tek tamo oko 2070. godine.  Neki dan smo i na jednoj FB grupi imali zanimljivu diskusiju. Koplja su se, laički rečeno, lomila oko toga je li je činjenica da vjetar ne puše uvijek, a Sunca ponekad i nema, stvarna prepreka za njihovo veće korištenje i razmišljanje o društvu koje bi bilo bazirano 100% na obnovljivim izvorima energije. Bez energije se naravno ne može, ali uvijek me rastuži kada se razmišlja treba li nam promjena. Zar je ovakvo stanje smjer u kojem želimo ići?

Uvijek me i ponovo iznenađuje da se o obnovljivim izvorima energije razmišlja na način da se njihov kapacitet i proizvodnja energije uspoređuje s tradicionalnim izvorima – elektranama na ugljen, prirodni plin ili nuklearkama. To je naravno sistemska greška na samom početku i neminovno dovodi do pogrešnih zaključaka. Slična greška je i kada se cijena energije iz novih obnovljivih izvora energije uspoređuje s cijenom iz fosilnih elektrana koje su davno izgrađene i davno otplaćene… Obnovljivi izvori energije se moraju promatrati kao suštinska promjena načina razmišljanja – to bi se trebalo jednostavno nazvati novom energetikom. Neke su to države već shvatile pa je tako Irska odlučila u sljedećih 10 godina dodati u svoj sustav 5,8 GW ne-hidro obnovljivih izvora energije – cilj im je do 2030. imati čak 9,6 GW takvih izvora što bi trebalo činiti čak 65% ukupno instaliranih kapaciteta u Irskoj. Za usporedbu – danas je udio vjetra u Hrvatskoj oko 5%, udio solarne energije tek oko 0,5%, a ukupni kapacitet svih hrvatskih elektrana u vlasništvu HEP-a oko 4,4 GW.

Naravno da je nova energetika i ogromna prilika, nacije i društvo koje to ranije shvate, imat će i bolju, ljepšu i bogatiju budućnost. Nije li tako uostalom bilo i kad se s konjskih zaprega i jedrenjaka prelazilo na parni stroj pa onda i na motore s unutrašnjim izgaranjem? Samo je promjena prilika, održavanje stanja uvijek i nužno vodi u nazadovanje!
U trenutku kad Hrvatska preuzima predsjedanje Europskom unijom iduće godine i kada se većina europskih zemalja već izjasnila za klimatski neutralnu EU do 2050., upravo bi nova energetika trebala biti hrvatski prioritet i tema za nametnuti ostalima. To bi bila Hrvatska kojom bismo se mogli ponositi. Mala zemlja velike vizije. Zemlja koja koristi svoj prirodni potencijal kako bi među prvima u Europi postala 100% obnovljiva. Ne sutra, ne od ponedjeljka, naravno. Ne isključivanjem postojećih izvora bez kriterija nego pametnim planiranjem, odlučnim promjenama i učinkovitim financiranjem. Razmišljanjem na način da je promjena dobra, korisna i – hitna. Mala zemlja koja bi mogla na velika vrata promovirati veliki europski energetski sustav u kojem se upravlja i proizvodnjom i potrošnjom energije. Digitalne tehnologije koje su nam već sada na raspolaganju to u potpunosti omogućuju. U velikom europskom energetskom sustavu se energijom jednostavno trguje između elektroprivreda, ali i između poduzetnika i građana. Građana koji svoja električna vozila koriste kao skladišta energije, a svoje krovove kao male elektrane. Tako bi to trebalo izgledati. Sunce i vjetar jesu predvidivi, na isti način kako su predvidive hidroelektrane i sve druge prirodne pojave. Kao i klimatske promjene! Želimo li ih zaustaviti, treba i za to platiti cijenu, cijena nečinjena je neusporediva veća.

Usput, zna li netko koji će biti hrvatski prioriteti predsjedanja EU? Ma koji bili, ih je trebalo znati. To bi uostalom mogao biti i dobar način za motivirati i probuditi ovo naše jadno društvo, zapelo u 1941., 1945. i sličnim godinama… I tako smo opet na kraju jedne maštovite kolumne. Maštovite jer jedino uz puno mašte možemo zamisliti ovakvu Hrvatsku kao europskog predvodnika nove energetike. Šteta, jer moglo bi se. Možda ipak, jer turistička sezona je na izmaku pa sad možemo početi i nešto drugo raditi. A šteta i jer smo nekada u povijesti znali biti predvodnici velikih stvari i značajnih promjena. Pogotovo u energetici. U ona sretna vremena kad govna još nisu plivala po našim uvalama.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

WP Feedback

Dive straight into the feedback!
Login below and you can start commenting using your own user instantly

Scroll to Top